Dezinformacije možemo definirati kao informacije koje su netočne i namjerno stvorene kako bi obmanule javnost; naštetile nekoj osobi, organizaciji, društvenoj skupini, državi ili cilju te ostvarile neki interes (npr. ekonomski ili politički). 

Barem je jednako popularan – ako ne i znatno popularniji – naziv za dezinformacije „lažne vijesti“ (eng. fake news). Ovaj je termin problematičan iz najmanje dva razloga: prvi, jer je oksimoron i nedovoljno razrađen – ako je nešto lažno onda nije vijest; drugi, i još važniji razlog, jer ga naročito zloupotrebljavaju političari koji korištenjem tog termina pokušavaju diskreditirati medije i novinare koji o njima izvještavaju kritički. Političari učestalo i često neutemeljeno koriste termin fake news, što dodatno srozava ionako nisko povjerenje u medije. Pored toga, većina sadržaja koji pridonosi informacijskom poremećaju zapravo nije u potpunosti lažan, već je izvučen iz konteksta, sastoji se od glasina, pretjerano je pristran ili su neke ključne informacije namjerno izostavljene kako bi bilo teže osmisliti cjelinu dezinformacija. 

Važno je napomenuti da nisu sve netočne informacije ujedno i dezinformacije. Naprotiv, uz tempo svakodnevne objave informacija u medijima, redakcijama se događaju i nenamjerne pogreške, odnosno, širenje netočnih, nedovoljno provjerenih informacija i tvrdnji. Zbog toga je potrebno uspostaviti razlikovanje između misinformacija dezinformacija

U oba se slučaj radi o netočnim informacijama, ali ključnu razliku pronalazimo u njihovim namjerama. Dok misinformacija može biti nenamjerna pogreška, niti jedna dezinformacija to nije. Ključno je obilježje dezinformacija upravo to da je njezine netočnost namjerna, smišljeno plasirana kako bi zavarala primatelje dezinformacije, potaknula njihove emotivne reakcije i ostvarila neke političke ili financijske ciljeve. Drugim riječima, dezinformacije se nikada ne događaju slučajno. 

Kako kritički vrednovati izvore na internetu?

Sustavno provjeravanje izvora i procjenjivanje njihove vjerodostojnosti omogućuje nam da svjesno biramo izvore kojima ćemo se služiti. 

Što je to izvor?

Izvor je internetska stranica ili materijal iz kojega preuzimate informacije. Prema tradicionalnom pristupu kritičkom vrednovanju izvora razlikujemo pisane, usmene i fizičke izvore. Na internetu je moguće povezivati različite vrste izvora; primjerice povezati određeni tekst s filmom u kojemu netko reproducira informacije prikupljene od svjedoka.

Kritičko vrednovanje izvora

Kritičko vrednovanje izvora označava sustavno provjeravanje izvora i procjenjivanje njihove vjerodostojnosti. Riječ je o metodi koja nam omogućava da svjesno biramo izvore kojima ćemo se služiti. Jedan od razloga zbog kojih je teško kritički vrednovati izvore na internetu je taj što ne postoji služba koja određuje tko može objaviti informacije na internetu. Internetske izvore također može biti teško vrednovati zbog obilja dostupnih informacija.

Kriteriji za kritičko vrednovanje izvora

Metodologija kritičkog vrednovanja izvora temelji se na četiri kriterija:

  1. Izvornost – Je li izvor uistinu onaj koji tvrdi da jest? Je li sadržaj original ili kopija? Je li vjerodostojan ili lažan?
  2. Aktualnost – Jesu li informacije aktualne ili postoje i novija saznanja? Koliko nakon određene pojave ili događaja je sadržaj nastao?
  3. Nezavisnost – Je li izvor nezavisan ili podaci ovise o drugim izvorima? Na koji način?
  4. Objektivnost – Jesu li informacije prikupljene od izvora pristrane? Koje interese zastupa izvor? Postoje li proturječne informacije koje potječu iz drugih izvora? Koliko su vjerodostojne te proturječne informacije?

Kako kritički vrednovati izvore u četiri laka koraka

  • Za tekstove: Možete kopirati naslov ili cijelu rečenicu iz izvornika na određenoj internetskoj stranici i zalijepiti ih u tražilicu uz navodnike na početku i kraju rečenice.
  • Za slike: Možete se poslužiti značajkom Google pretraživanje slika (images.google.com). Desnom tipkom miša kliknite na sliku i odaberite opciju Search Google for Image kako biste saznali više o njoj. Pomoću web usluge TinEye (www.tineye.com) možete učitati sliku u digitalnom obliku ili unijeti točan URL pojedine slike kako biste saznali gdje je korištena.
  • Zvučni zapisi: Kod zvučnih zapisa teško je odrediti je li digitalni zapis koji ste pronašli na internetu autentičan, no pretraga prema nazivu datoteke može vas navesti na pravi trag.
  • Pri kritičkom vrednovanju video materijala važno je obratiti pažnju na kvalitetu isječka i osobu odgovornu za njegovo učitavanje. Komentari vezani uz dotični video isječak također mogu poslužiti kao dodatni tragovi.

Pristrane informacije – online rizici

U suštini, sve su informacije u određenoj mjeri pristrane. Uvijek vodite računa o tome na koji je način određena informacija pristrana i zbog čega. Slijedi nekoliko primjera:

  • Obmanjujući sadržaj. Lažne vijesti i svjedočanstva mogu se proširiti s društvenih medija na etablirane medije.
  • Viralna zabava. Zabava se stvara iz dva razloga: kao razonoda za primatelja (koji će je proslijediti drugima) te za stjecanje prihoda od oglašavanja.
  • Prikriveno oglašavanje. Uobičajena je praksa oglašavanje zamaskirati u novinarstvo; to se naziva marketingom sadržaja.
  • Lažno poslovanje. Većina osoba koje redovito koriste internet u nekom su se trenutku susrele s nepouzdanim trgovačkim posrednicima i prodavačima.
  • Glasine i klevete. Ako ih se dovoljno puta iznese, laži na koncu mogu biti prihvaćene kao istine. Baš kao i u stvarnom životu, dobro je ostati neutralan u vezi izjava koje ne možete dokazati.

Internetski alati za kritičko vrednovanje izvora

Domenski sustav imena (Domain Name System; DNS) može vam pomoći zaključiti tko stoji iza pojedine web adrese. Skratite poveznicu s desna na lijevo i tako ćete dobiti glavnu adresu na kojoj bi se mogle nalaziti informacije o tome tko je tvorac sadržaja (nakon www, a prije vršne domene, kao primjerice .com). Cjelokupan popis vršnih domena, uključujući i one različitih zemalja pronaći ćete na: www.iana.org/domains/root/db/

Tko stoji iza određenog sadržaja? Ako želite saznati tko je vlasnik domene, možete se poslužiti bazom podataka whois.com koja pruža informacije o registriranim domenama.

Tko je još citirao vaš izvor? Postoji jednostavan način za istražiti koje su stranice povezane s izvorom koji želite provjeriti. Ako u polje tražilice unesete ključnu riječ poveznice i dvotočku te nakon njih URL (poveznica:www.blogspot.com), pomoću Googlea možete otkriti koje su stranice povezane s dotičnom adresom i koliko ih je.

PITANJA PRILIKOM PRETRAŽIVANJA INTERNETA

Prema najnovijim procjenama, na svijetu trenutačno postoji 2 milijarde registriranih internetskih stranica. Prije no što upotrijebite informacije s određenih internetskih stranica, svakako ih procijenite na temelju sljedećih pitanja:

  • Tko je pošiljatelj? Postoji li stranica s informacijama ili stranica za kontakt? Kako biste ocijenili podatke koje ste saznali o pošiljatelju? Kako to utječe na vašu procjenu sadržaja?
  • Koju svrhu imaju dotične internetske stranice i na koji način njihova svrha utječe na sadržaj? Želi li stranica informirati, iznositi činjenice, zagovarati određeno mišljenje, nešto prodati ili zabaviti? Ima li više od jedne svrhe? Financira li se pomoću oglasa?
  • Tko je ciljna publika? Je li sadržaj kompliciran ili lako razumljiv? Jesu li navedene tvrdnje istinite? Navodi li stranica podatke o izvorima? Ima li podataka o tome kad je stranica zadnji put ažurirana? Jesu li poveznice valjane?
  • Možete li dobiti informacije i iz drugih izvora? Koje su još stranice povezane sa stranicom koju pregledavate?

Tražilice

Također biste trebali kritički procijeniti alate kojima se služite kako biste pronašli izvore informacija na internetu. Većina tražilica usmjerena je na ostvarivanje dobiti te vaše online ponašanje može utjecati na rezultate vaše pretrage. Zanimljivo bi bilo unijeti iste ključne riječi u nekoliko različitih tražilica te usporediti dobivene rezultate.

Duckduckgo.com baziran je na otvorenom kodu i ne pohranjuje podatke o vama kao što to, primjerice, rade kolačići i slične tehnologije. Startpage.com šalje vaše ključne riječi Googleu, a zatim odgovore prikazuje na vlastitoj stranici. Googleovi algoritmi ne mogu koristiti vaše korisničke podatke za prilagođavanje rezultata pretraživanja, te je stoga pretraživanje anonimno od i do početne stranice i Googlea.

U Hrvatskoj stranica za provjeru činjenične točnosti tvrdnji u javnom prostoru (fact-checking) je faktograf.hr

Izvori:

Hoffmann, D., Klancir Đ., Radej, I., Tonković, M., Vranić, A., Vučković, M., Dezinformacije: Zašto uspijevaju i što možemo učiniti? Zagreb, Hrvatska. GONG. Dostupno na: https://gong.hr/wp-content/uploads/2023/01/Dezinformacije-Zasto-uspijevaju-i-sto-mozemo-uciniti.pdf

Portal Medijskapismenost.hr. Agencija za elektroničke medije. Kako kritički vrednovati izvore na internetu. Dostupno na: https://www.medijskapismenost.hr/kako-kriticki-vrednovati-izvore-na-internetu/

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *